Kratki opis
Monografija o najstarijim izvorima hrvatske glazbe predstavlja premijerni sustavni prikaz pergamenih rukopisa koji svjedoče glazbenu kulturu povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku u razdoblju od 11. stoljeća do kraja 16. stoljeća. Riječ je o liturgijskim i glazbenim kodeksima pisanim na latinskom jeziku, karolinškim pismom, goticom ili beneventanskim pismom i notiranim različitim tipovima srednjovjekovih glazbenih notacija. Nastali su u inozemnim, ali i u hrvatskim skriptorijima na narudžu i poticaj lokalnih eklezijastičkih centara (redovničkih ili dijecezalnih). Ovi rukopisni glazbeni izvori svjedoče temelje hrvatske glazbene pismenosti i onodobnu pripadnost hrvatskih povijesnih zemalja crkvenom obredu zapadne, Rimske crkve. Autorica u komparativnom kontekstu srodnih europskih glazbenih liturgijskih rukopisa donosi pregled povijesti gregorijanskog korala (cantilene romana, cantus romanusa), Beneventanskog pjevanja te glagoljaške pjevane tradicije hrvatske obale. Riječ je najnovijim rezultatima istraživanja hrvatskih i njemačkih, južnotalijanskih te mađarskih izvora liturgijsko-crkvene glazbe kroz otkrića njihova stvarnog eklezijastičkog porijekla i identiteta koji su do danas u većem broju bili tek naslućivani ili sporadično poznati. Autorica je u posljednje četiri godine kao voditeljica istraživačkog tima interdisciplinarnog projekta Cromuscodex70 istražila do sada nepoznate aspekte glazbenih kodeksa hrvatskih regija i stekla nove uvide u originale rukopisa i njihove karakteristike, radom na terenu te novim arhivskim istraživanjima. Upravo iz originala samih rukopisnih izvora autorica re-konstruira povijest glazbe svake pojedine hrvatske regije, ali i zvukolike njezinih crkvenih središta, od sjevera, biskupije Zagreb, preko franačke Istre (Akvileje), do južnih obalnih središta: Pule, Osora, Zadra, Splita, Dubrovnika i Kotora. Većina je rukopisnih izvora na temelju kojih se gradi kulturološki, ali i primarno medievističko muzikološki narativ ove knjige pohranjena u crkvenim arhivima Hrvatske, no dvadesetak kodeksa se danas čuva u Bodleian library u Oxfordu, Mađarskoj nacionalnoj biblioteci, Bayerische Staatsbibliothek u Münchenu, Apostolskoj biblioteci u Vatikanu, Jean P. Getty Muzeju. Te je glazbene izvore autorica osobno proučila, tako da je stil koji odlikuje ovu knjigu narativ istraživača-tumača koji temeljito poznaje izvore o kojima piše. Glazbeni i liturgijski kodeksi koji su tema ove monografije predstavljaju najraniji sloj hrvatske pismenosti, liturgije i glazbe. Knjiga se sastoji od Uvoda i trinaest poglavlja koja obrađuju područja povijesti glazbe srednjovjekovne biskupije Zagreb, povijest glazbe srednjovjekovne Istre i njezinih središta Poreča i Pule, te povijest glazbenih izvora Dalmacije, ali i povijest nematerijalne kulture baštine hrvatske obale i njezina zaleđa kroz kratki prikaz glagoljaškog pjevanja i njegovih fenomena pojedinih obalnih područja (primjerice Poljica, Splita, Novog Vinodolskog). Pri tom donosi i faksmilne slikovne prikaze srednjovjekovnih glazbenih rukopisa i transkipcije najeminentnijih latinskih i hrvatskih napjeva u suvremeno notno pismo. Upravo su te transkipcije dragocjene „partiture“ za pjevanje i izvedbu te mogu služiti budućim interpretima i ansamblima rane glazbe za nove izvedbe do sada nepoznatih srednjovjekovnih napjeva hrvatskih regija. Diskurs ove studije jest građen na suvremenim metodama poredbenog istraživanja, transkripcije i transliteracije izvora, rekonstrukcije glazbe iz neumama notiranih kodeksa i teži aktualnom prikazu novih rezultata europskoj i domaćoj kulturnoj sredini. On odaje poznavanje i pomoćnih muzikoloških disciplina, paleografije, kodikologije te liturgike. Knjiga je pisana komunikativnim jezikom koji je razumljiv poznavateljima glazbe, ali i širem krugu čitatelja, budući da autorica vješto balansira između stručnog znanstvenog diskursa i jasnog prikaza namijenjenog širem čitateljskom kulturnom krugu. Ova studija o najstarijoj hrvatskoj glazbenoj kulturi - onoj crkvenoj i to od njezinih prvih početaka, pokazuje širinu međunarodnih kontakata i iskustvo autorice u sumiranju najvažnijih novih rezultata onih izvora koji povijesno grade mozaik cjeline hrvatske glazbene kulture u dugom srednjemu vijeku.
Muzikologinja prof. dr. sc. Hana BREKO KUSTURA (Split, 1970.) od 2018. godine članica je suradnica HAZU-a. Zaposlena je na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, u zvanju znanstvene savjetnice. Redovita je naslovna profesorica muzikoloških predmeta rane glazbe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizirala se za istraživanje glazbe srednjega vijeka te izvora za crkvenu glazbu u Hrvatskoj od 11. do 18. stoljeća. Posljednjih godina bavi se istraživanjem izvora za cantus fractus i franjevačkim glazbenim rukopisima Hrvatske u europskom kontekstu. Od 2017. do 2021. bila je voditeljica znanstvenog interdisciplinarnog projekta Hrvatske zaklade za znanost – „Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka: Interdisciplinarna obrada” (CROMUSCODEX70), IP 6619. Članica je Međunarodnoga muzikološkog društva (IMS-a), Hrvatskoga muzikološkog društva te Hrvatskoga društva skladatelja. Bila je stipendistica fondacije DAAD-a na sveučilištu Friedrich-Alexander-
Universität-Erlangen-Nürnberg (1994./1995.) i Dresdenu (1992.), fondacije Research Support Scheme za boravak na MTA Institutu za muzikologiju u Budimpešti, Talijanskog instituta za kulturu za boravak na Sveučilištu Verona te Švedskog instituta za boravak na „Corpus troporum” Institutu Sveučilišta u Stockholmu. Dobitnica je Nagrade Hrvatskoga glazbenog zavoda 1993., Nagrade HAZU za 2003. Godine 2017. dobila je osobnu Nagradu grada Sinja za područje glazbene kulture. Godine 2018. dobitnica je Srebrne povelje Matice hrvatske, a 2019. predsjednica Republike Hrvatske odlikovala ju je Redom hrvatskoga pletera za osobitu promidžbu i istraživanje hrvatske crkvene glazbe. U 2021. godini dodijeljena joj je godišnja Nagrada za muzikologiju i glazbenu publicistiku „Josip Andreis” Hrvatskoga društva skladatelja za projekt „Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka: Interdisciplinarna obrada”. Bila je gost predavač na sveučilištima u Europi, SAD-u i Kanadi. Objavila je četiri knjige i sedamdeset izvornih znanstvenih radova u Hrvatskoj i inozemstvu.