Kratki opis

Prijevod s njemačkoga: Andy Jelčić. Priča o novim glasovima stara je koliko i masovnija književna produkcija, dakle otprilike tri stoljeća. U današnje doba ona je često samo floskula kojom se gura publici nepoznatoga autora ili autoricu, no čini se da bez obzira na svu istrošenost te sintagme i društvenu umreženost koja u nekoliko sati, a nekada i minuta, novo čini već viđenim, ti novi glasovi ipak još ponegdje postoje. I kada su autentični, jave se ondje gdje ih ne očekuje baš nitko. Na njemačkome govornom području to nije u golemoj Njemačkoj, gdje tisuće mladih autora i autorica pišu posve solidno, nije u književno potkoženoj i zanatski svjesnoj Austriji, gdje mladi autori ulažu velike napore da pronađu svoje mjesto na okomici velikana i horizontali svjetski uspješnih starijih suvremenika, nego u malome i književno zaboravljenom Lichtensteinu. Ondje se, kako se čini, razvija neka svježa, iracionalna, mračna i sumračna, hermetična poetika kakvu smo već vidjeli u romanima Neprijatelj i Mladost, nedavno izdanima na hrvatskome jeziku. Isabel Wanger otišla je iz Lichtensteina u germanističko kulturno velesjecište Berlin da bi kao i mnogi autori i autorice njezinoga naraštaja s te uzvisine pogledala europsku kulturnu panoramu i onda spojila fragmentirane slike lokalnih iskustava s tom širokom vizurom. Osim preciznoga i nesmiljenog uvida u unutarnje mehanizme što pokreću urbanu mladost, ovaj roman donosi i jednu disciplinu već prilično zaboravljenu u romanu: kazališnu situaciju koja se odigra u vrlo ograničenim vremenskim i prostornim okvirima, izbliza i u velikome planu. Kao takav, roman upravo zove na kazališnu adaptaciju, jer sve je idealno, broj likova, scena, dijalozi i napetosti – to je Bog masakra za naraštaj točno upola mlađi od Yasmine Reze. Bez obzira hoće li netko roman Isabel Wanger pretvoriti u dramski tekst, dobro je i važno da ga imamo na hrvatskome, jer on je kadar domaćim piscima, čitateljima i kulturnoj sceni pokazati da roman može biti nešto posve drugo od teške povijesti, od procesa u vremenu i proizvoda krvi i tla.

Isabel Wanger, rođena u Liechtensteinu 1988., gdje je i odrasla. Nakon mature, između ostaloga i zahvaljujući upitnome utjecaju svojega srednjoškolskoga nastavnika njemačkog, preselila se u Zürich da bi ondje studirala germanistiku i takozvanu kulturu svakodnevice. Nakon gotovo deset godina studija, prakse u različitim književnim institucijama i umjetničkome muzeju, recenzija, vođenja predstavljanja knjiga te rada u knjižari, u proljeće 2017. prilično je spontano odlučila otići u Berlin gdje radi u muzeju kao znanstvena volonterka. Različitim projektima i dalje je jako povezana s Lichtensteinom i Zürichom.