Kratki opis

S francuskoga prevela Lea Kovács
Roman Szívhang (hrvatski: Otkucaj srca) objavljen je 2022. godine pri nakladničkoj kući Scolar. Ta, po redu druga, knjiga mlade spisateljice Zsófije Czakó govori o spontanom pobačaju. Međutim, ne govori o tome zašto je došlo do pobačaja, nego kontekstualizira traumatično iskustvo gubitka djeteta. Oslikava turobnu sliku bolničkog odjela gdje je pripovjedačica odvedena kako bi liječnici mogli ukloniti ostatke fetusa iz njezina tijela, u provincijskom mjestu gdje je njezini susjedi pokušavaju ohrabriti otrcanim klišejima kao što su „vrijeme liječi sve rane“ i „Bog daje i Bog uzima.“ Međutim, njezina se percepcija promijeni kada zbog toga zahvata mora provesti nekoliko dana u šesterokrevetnoj bolničkoj sobi „C“, što je oznaka koja se koristi zbog velikog broja trudnih Romkinja ili „Ciganki“ koje dolaze u bolnicu. Ovdje je ona jedina pacijentica s prirodno plavom kosom i bijelom kožom, a također je i „jedina žena koja si može priuštiti luksuz da plače“.
Iako je u osnovi priča o osobnoj traumi u prvom licu, roman Szívhang također se bavi društvenim pitanjima rase, spola i gubitka s empatijom i gorkom (samo)ironijom. Prikazuje pregorjele medicinske sestre i liječnike kojima je apatija obrambeni mehanizam protiv emocionalnih reakcija koje bi mogle imati kad se bave pacijenticama koje se nadaju zdravoj trudnoći ili traže pobačaj. U toj bolničkoj sobi čujemo i potresne, ali i zabrinjavajuće portrete sudbina prisutnih Romkinja ili Ciganki, od kojih su neke gotovo stalne posjetiteljice odjela. Za obje skupine, liječnike i pacijente, vađenje fetusa postalo je rutinska operacija u punom smislu te riječi. Otuda istinski užas iskustva pripovjedačice. Osim što je izgubila bebu, ona shvaća i to da izraz „klaonica“ nije samo metafora kojom religijski diskurs opisuje ovakve odjele. Pacijentice u sobi „C“ doista su tretirane kao životinje koje čekaju klanje. Dilatacija i evakuacija zahvati su koji se čine jednako nesuosjećajnima i rutiniziranima kao i obrada mesa.
Ova potresna i dirljiva knjiga nastala je iz autoričina osobnog iskustva, ali nadaleko prelazi granice osobnoga – to iskustvo smješta u specifični društveni kontekst, koji je u mnogim europskim zemljama jednako problematičan i aktualan i danas, zbog čega je ovaj tekst univerzalna priča koja se mora ispričati.

Zsófia Czakó rođena je 1987. godine u Győru u Mađarskoj. Otprije nekoliko godina živi u mjestašcu Tard, a inače je radila kao turistički vodič za španjolski, talijanski i engleski jezik.
2019. godine objavila je prvo djelo, zbirku novela pod naslovom Nagypénteken nem illik kertészkedni (Na Veliki petak ne priliči vrtlariti), a 2021. osvojila je stipendiju za pisce Mastercard, te je objavila drugu knjigu, pod naslovom Szívhang.