Kratki opis
S francuskoga prevela Marija Paprašarovski
Balansirajući između sina koji joj obasjava život i bivših svekra i svekrve, rasistički nastrojenih, kao i niz drugih epizodnih lica tipičnih za suvremeno društvo pariških predgrađa, junakinja romana pisana u prvom licu Doria, Francuskinja marokanskog podrijetla, pokušava na sve moguće načine ne iskočiti iz tračnica iako joj okolina nimalo ne pomaže u želji da izgradi bolji život. Kao osobi, beskrajno privrženoj ljudskom rodu u sučeljavanju sa stvarnošću pomaže smišljanje komičnih doskočica u kojima se poigrava s jezikom. Jezičnim ludizmom ujedno potvrđuje da je svladala najvišu prepreku u nastojanju da se kao dijete polupismene migrantkinje u potpunosti izjednači s izvornim govornicima ako ne i da ih nadmaši. Istodobno humor joj pomaže u pokušajima da shvati u što se to današnji svijet pretvorio, ali ne i da brza sa zaključcima o tome kako je prije sve bilo ljepše i bolje. Kao i zemlja u kojoj je rođena i u kojoj živi, Doria se s trideset pet godina nalazi na raskrižju: mora se obračunati s nostalgijom i sve dovesti pod znak pitanja.
Dvadeset godina nakon svog uspješnog prvijenca (Kiffe kiffe demain, 2004.; u nas preveden kao Volim sutra, 2006.), Faïza Guène, koja se uz nagrađivane autore Mahira Guvena i Leile Slimani, nametnula kao nova snaga suvremenog migrantskog književnog vala u francuskoj književnosti, odlučila je napisati nastavak priče o Doriji: Kiffe kiffe hier? (Volim jučer?).
FAÏZA GUÈNE rođena je 1985. godine u Francuskoj, u obitelji alžirskih useljenika. Studirala je sociologiju na sveučilištu Saint-Denis. Živi i radi u Parizu kao spisateljica i redateljica. Već u srednjoj školi počinje pisati kraće scenarije te snimati videa, kratkometražne i dokumentarne filmove na temu useljeništva i života u predgrađu. 2004. snima svoj prvi srednjometražni film Rien que des mots (Samo riječi) i objavljuje svoj prvi roman Kiffe kiffe demain (Volim sutra, 2006.), koji je u kratko vrijeme postao bestseler u Francuskoj. Radi se o atipičnoj kronici pariškog predgrađa Livry Gargan, poznatom po visokoj stopi nasilja i brojnoj populaciji imigranata, ispričanu kroz monolog petnaestogodišnje djevojčice Dorije. Nakon tog romana Faïza Guène objavila je 2006. Du rêve pour les oufs, 2008. Les gens du Balto, 2014. Un homme qui ne pleure pas, 2018. Millenium Blues, 2020 La discrétion i 2024. Kiffe, kiffe hier?.