Kratki opis

Prijevod s francuskoga: Marija Paprašarovski
Kao i često u autorovim romanima junak je bezimen mladić koji iz perspektive sadašnjosti pripovijeda priču o svom životu u prošlosti, o tajanstvenoj ženi, o potrazi za njom… Njegove uspomene meandriraju, poniru i izranjaju, krhke, neuhvatljive. Uobičajeno ukidanje granica između prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i zbilje, što se provlači kao konstanta u romanopiščevu rukopisu, ovdje najbliže autobiografskom pismu. Unatoč prepoznatljivom stilu, Patrick Modaino je i opet iznenadio i oduševio francusku kritiku i ovim veoma kratkim romanom od stotinjak stranica koji na samom početku uvodi Pariz ne samo kao topos nego gotovo i kao lik, koji se mijenja do neprepoznatljivosti. Pripovjedač, toliko nalik autoru u njegovim dvadesetim godinama, upravo je završio svoj prvi roman, a ujedno je i tekstopisac. Povremeno čuva dječaka čija je majka plesačica. Njezin je učitelj plesa stvarna osoba, baletni pedagog i koreograf Boris Kniaseff za koga je ples disciplina koja omogućuje preživljavanje, što se može iščitati i kao osnovna misao ovoga djela. Naime, očite su paralelne putanje dvaju likova, mlade plesačice i pisca na početku karijere. Oboje se oslobađaju sablasti prošlosti zahvaljujući umjetnosti, ona plesom, on pisanjem, što im omogućuje da se izbave iz mraka i krenu prema svjetlu. Osim supostojanja prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i mašte, u ovom romanu, uvođenjem stvarnih ličnosti među fiktivne likove, Modiano prvi put briše i razlike između fiktivnoga i zbiljskoga svijeta. Osim već spomenutoga baletnog majstora, pojavljuje se i Maurice Girodias, nakladnik Nabokove Lolite i prijatelj autorova mentora, Raymonda Queneau, pa se ovo djelo može doživjeti i čitati kao svojevrsni hommage čuvenom oulipovcu od kojeg je, ako se pomno usporede njihove poetike, Modaino očito mnogo naslijedio. Ovaj je kratki roman doista pravi „mali dragulj“ u kojem su u maniri minimalističkog kreda „manje je više“ prožete i sažete sve glavne piščeve stilske i tematske značajke.

Patrick Modiano (1945) francuski romanopisac, dobitnik Nobelove nagrade za 2014., rođen je u predgrađu Pariza kao sin talijanskoga Židova i majke Flamanke. Iako je pohađao prestižnu gimnaziju Henrik IV., nije nastavio visokoškolsko obrazovanje. U njegovu mladenačkom životu, obilježenom traumatičnim doživljajima tijekom i nakon njemačke okupacije, ključnu ulogu odigrao je poznati pisac Raymond Queneau, majčin prijatelj, koji ga je podučavao geometriju i uveo u književne krugove. Nakon što je za prvijenac "Mjesto za zvijezdu" / "La Place de l’Étoile" ( Fraktura, 2016) objavljen 1967. dobio nagradu Roger Nimier, uslijedila su i druga velika književna priznanja: Velika nagrada Francuske akademije 1972. za roman "Prigradski bulevari" / "Les Boulevards de ceinture"; nagrada Goncourt za njegov šesti roman "Ulica mračnih dućana" / "Rue des Boutiques Obscures" (Fraktura, 2014.), nagrada Fondacije Pierre od Monaca za cjelokupno djelo 1982., Velika nacionalna nagrada za književnost za cjelokupno djelo 1996., nagrada Jean-Monnet 2002. za roman "Mali dragulj" / "Le Petit bijou" (Fraktura, 2005, 2014). U autorovu opusu od tridesetak djela isprepleću se teme gubitka, distorzije pamćenja, nerazlučivosti prošlosti od sadašnjosti, a posebno mjesto zauzima prikazivanje ljudskih sudbina u vrtlogu Drugoga svjetskog rata. Osim romana, novela, memoara, Modiano je u suradnji s redateljem Louisom Malleom napisao i scenarij  za film "Lacombe Lucien" (1974). Prilikom dodjele Nobelove nagrade, predsjednik Švedske akademije, nazvao je Patricka Modianoa Marcelom Proustom našega doba.