Kratki opis

Prijevod s njemačkoga: Slavija Kabić
Austrijska književnica, prevoditeljica i novinarka Ljuba Arnautović rođena je 1954. u Kursku, bivšem Sovjetskom Savezu (SSSR), kao kći Nine Bočarove i Karla Arnautovića, koji je potjecao iz Beča. Nina i Karl upoznali su se kao kažnjenici u Gulagu 1940ih godina. 
Godine 2018. Ljuba Arnautović objavila je svoj prvi roman Im Verborgenen (hrvatski prijevod: U tajnosti, Leykam international 2023.). U njemu se usredotočila na tešku životnu sudbinu svoje češko-austrijske bake, očeve majke Genofeve (Eve) Beneš, udane Arnautović, poslije Baumgarten.  Opisala je strahote kojima je ta neustrašiva ljevičarka bila izložena u bečkim zatvorima, a potom i njezinu požrtvovnost kad je, deset godina nakon Veljačkog ustanka 1934. godine, u svojemu službenom stanu, u prostorijama kancelarije Evangeličke Crkve u Beču, pred nacistima skrivala komuniste, djecu ljudi iz pokreta otpora i Židove. Eva je svoja dva maloljetna sina bila poslala u Moskvu, u nadi da će ih tako spasiti. Sredinom 1950ih godina doživjela je povratak mlađega Karla iz sovjetskog egzila, ali ne i starijeg Slavka. Walter Baumgarten, Židov kojeg je skrivala,  zavoljela i za kojeg se udala i borila da nakon rata stane na noge, počinio je, na kraju, samoubojstvo. Roman, u kojem je Arnautović, kao u nekom trileru, rekonstruirala gotovo sto godina dugu kronologiju događanja u dvjema „glavnim“ obiteljima, jednoj katoličkoj, drugoj židovskoj, bio je u užem izboru za „Österreichischer Buchpreis 2018“ („Austrijska književna nagrada 2018.“). Goran Rebić trenutno priprema snimanje filma „U tajnosti“ za koji je zajedno s Arnautović napisao i scenarij.
Svoju nevjerojatnu obiteljsku priču autorica je nastavila 2021. godine romanom Junischnee (hrvatski prijevod: Lipanjski snijeg, Leykam International 2022.). U njegovom su središtu sudbine mladih ljudi sa zapada i istoka. Sudbina Ljubinog oca Karla (odmilja Karli) i njegovog polubrata Slavoljuba (odmilja Slavko), koje su roditelji, pripadnici Republikanskog obrambenog saveza, sredinom 1930-ih preko „Crvene pomoći Beč“ dječjim transportom  poslali u tuđinu, u Moskvu, kako bi ih zaštitili pred nadolazećim nacizmom. Slavko je imao dvanaest, Karli devet godina. Na drugoj je strani ruska djevojčica Nina sa svojom obitelji u gradu Kursku. U ovom autofikcionalnom djelu autorica razotkriva zastrašujuće metode austrofašizma i staljinizma kojima su se od početka 1930-ih preko Drugog svjetskog rata do kraja 1950-ih godina na okrutan način mijenjale sudbine ljudi, pripadnika različitih naroda, svjetonazora i životne dobi. U romanu Karl se susreće sa svojim biološkim ocem, (Židovom) Karlom Kafkom, Evinim životnim suputnikom u vrijeme kad su djeca poslana u Moskvu. Unatoč svemu što je i sam prošao, on je ostao uvjereni komunist. Sin, koji je proveo više od dvadeset godina u staljinističkom Sovjetskom Savezu (1934-1956), opisuje mu svoje iskustvo iz nekoliko gulagovih logora te zaključuje: „U nepovrat je otišlo gotovo dvanaest godina najljepšeg doba mog života”. Otac mu cinično odgovara izrekom: „Kad se drvo blanja, otpadaju strugotine.“ 
Na kraju romana U tajnosti stoji smrt Waltera Baumgartena, u Lipanjskom snijegu u politički žrvanj između ideologija – najprije Staljin i Hitler u paktu, potom Hitler protiv Staljina –, dospijevaju i djeca, mladi i nedužni s obje strane. Austrijanac Karl se iz tuđine, u kojoj je bio prognanik, čovjek bez državljanstva i osuđenik, vraća u domovinu kao stranac, a njegova žena Nina napušta domovinu na istoku i postaje strankinjom na zapadu, bez znanja jezika koji je materinski njezinu mužu, ali koji sad bolje govori ruski nego što zna pisati na njemačkome. Arnautović ovim romanom odaje počast i hrabrim ženama, prvorođenim kćerima u svojoj obitelji s majčine strane. Njezina majka Nina jedna je u nizu prvorođenih. I Ninina majka Anastazija i baka Jevgenija, i Jevgenijina majka, Anastazijina baka prve su kćeri u obiteljima te vjeruju da svoju posebnost duguju biljegu kao urođenu daru. I sama pripovjedačica je prvorođena kći u ovoj (ne)sretnoj rusko-austrijskoj priči.
Krajem kolovoza 2024. godine bečki izdavač Paul Zsolnay objavio je autoričin treći roman čiji se naslov mogao i naslutiti: Erste Töchter  (hrv. Prve kćeri). Arnautović slijedi leitmotiv o snažnim i nepokorenim prvim kćerima u svojoj obitelji, ali u središte zbivanja zajedno s njima njezin je otac Karl kao odrastao muškarac. Svojoj braći i sestrama i njemu, Charlieju, ona posvećuje ovaj roman. 
Nakon odsluženih deset godina robije Karl je pušten na slobodu upravo na dan Staljinove smrti 1953. godine. Tri godine poslije vratio se u rodnu Austriju, naknadno su u Beč stigle supruga Nina s njihove dvije kćeri. Karl je „bez korijena, bez domovine, bez unutarnjeg oslonca“. (Stefan Berkholz) 
Ljudi u poslijeratnoj Austriji ne žele ništa znati o tome što mu se dogodilo. Na „Ruse“ se sad u najboljem slučaju gleda sumnjičavo. „Rusi“ su ona djeca iz austrijskog dječjeg transporta, odvedena u Sovjetski Savez kako bi ih se spasilo pred nacizmom, a onda su postala žrtvom i jedne i druge ideologije, prekasno shvaćajući da mogu stradati samo zbog jedne pogrešno izgovorene, protumačene ili prenesene riječi. Kako bi opisala nova događanja tijekom 1950ih i 1960ih godina autorica u roman unosi najvažnije faze pretpovijesti, mjesta iz prethodnih romana o likovima prve dvije generacije. Na njih nadograđuje nove narative i fokusira se na oca, njegovu novu obitelj i dvije kćeri iz prvog braka, Lunu (Ljuba) i Laru (Larisa). Roman u 39 poglavlja sadrži mnoge biografske odlomke, ali bez poznavanja ostala dva toma ove trilogije neke stvari ostaju nejasne, neki se likovi pojavljuju jednako iznenada kao što opet nestaju. 
Već u romanu Lipanjski snijeg čitatelj je upoznao Karlovu ćud i okrutnost prema supruzi Nini, koje se želi riješiti i oduzeti joj dijete kako bi s pravom ženom pored sebe nadoknadio sve što je dotad propustio u životu. Svoj osobni i društveni napredak Karl mora postići što je moguće brže i svim mogućim sredstvima. Njegov treći brak s mladom studenticom medicine (Dörte) znači odlazak u drugu državu i stvaranje sumnjivih veza s Moskvom. Luna i Lara postaju pijuni u obiteljskim odnosima koje autoritarno određuje njihov otac Karl. Svojim odnosom prema kćerima, koje sad razdvaja, sad spaja, šalje u dječje domove, u različite škole, raspodjeljuje na čuvanje i odgoj bivšim ženama (Nina, Erika) ili dovodi k sebi on kao da podsvjesno ponavlja obrasce koje je i sam prošao u svojim formativnim godinama, ali u sasvim drukčijim društveno-političkim okolnostima. Karl je „zlostavljan čovjek koji zlostavlja druge, na kraju je izgubljen i uznemiren kao i svi kasni povratnici“. (Stefan Berkholz) On je hohštapler i hvalisavac, živi na visokoj nozi u vili, ali kćeri Luni kupuje najjeftiniji bicikl. Dvije sestre rastu u različitim svjetovima: jedna u skromnim uvjetima s majkom u Beču, druga s ocem i njegovom novom obitelji srednje klase u Münchenu. 
Prve recenzije ovog romana pozitivne su. Ö1 zaključuje da „Ljuba Arnautović pripovijeda jasnim, poetskim jezikom, bez sentimentalnosti“.  Katja Gasser (ORF) dodaje: „Književnost koja se ističe među mnogim autobiografskim projektima današnjice.“  Barbara Busch je mišljenja da „ u Prvim kćerima Ljuba Arnautović ostaje vjerna svom distanciranom stilu u vidu zapisnika, čak i kad su u pitanju događaji koje je mogla ispričati iz prve ruke. Taj joj stil omogućava da se koncentrira na vanjske okolnosti i da uglavnom ne dopušta uljepšavanje unutarnjeg života likova kako se prema čitatelju ne bi ponašala pokroviteljski ili ga ograničavala“.  Kritičara Stefana Berkholza  „sudbina obitelji Arnautović podsjeća na šahovsku partiju: prvo se oca Karla nemilosrdno povlači po šahovskoj ploči europske povijesti, potom on svoje četiri žene i djecu degradira na šahovske figure koje premješta po svojoj volji“. 

Životopis:
Ljuba Arnautović rođena je 1954. u Kursku, bivšem Sovjetskom Savezu  (SSSR) kao kći Nine Bočarove i Karla Arnautovića, koji je potjecao iz Beča. Nina i Karl upoznali su se u Gulagu. Godine 1956. Karl se vratio u Austriju, 1959. pridružila mu se Nina s njihove dvije kćeri, Ljubom i Larisom. 
Po završetku studija socijalne pedagogije Arnautović je bila suradnica na projektu usmene povijesti na Sveučilištu u Beču, novinarka na austrijskom radiju, suradnica u Dokumentacijskom arhivu austrijskog pokreta otpora. Od 2010. vodi „SESAM –  Mediji za sva osjetila“ zajedno s medijskim pedagogom i ton-majstorom Udom Sommom – u sklopu kojeg snimaju filmski festival „Kaleidoscope“ na Karlsplatzu i festival kratkog filma „dotdotdot“.  Prevoditeljica je i tumač za ruski jezik. Godine 2010. diplomirala je na „Leondingenskoj književnoj akademiji“, a u proljeće 2018. objavljen joj je prvi roman Im Verborgenen (hrv. U tajnosti, Leykam International 2023) koji je naišao na oduševljenje kritike i čitatelja. Roman je bio u užem izboru za „Österreichischer Buchpreis 2018“. U veljači 2021. izišao je njen drugi roman Junischnee kod izdavača Zsolnay u Beču (hrv. Lipanjski snijeg, 2022).  Kod izdavača Zsolnay 2024. izišao joj je i treći tom trilogije pod naslovom Erste Töchter (Prve kćeri).