Kratki opis

Nagrada KIKLOP 2012.

Zbornik radova Ante Peterlića o hrvatskoj filmologiji i hrvatskom filmu kapitalno je ostvarenje ponajviše iz dva razloga. U prvom dijelu sadrži otkrivačke studije o početcima pisanja o filmu u Hrvatskoj, upozoravajući na uvide na koje je naša kultura nepravedno zaboravila. Film se u tim studijama povezuje sa stupovima kulture, poput Miroslava Krleže, kao i nepravedno zanemarenim autorima poput Ljubomira Marakovića. Drugi dio knjige, studije o hrvatskom filmu, obuhvaća klasike o kojima se, nakon Peterlića, mora drugačije pisati (H-8... Nikole Tanhofera, Ritam zločina Zorana Tadića), ali i nedovoljno proučavane fenomene, poput dokumentarističkog opusa Rudolfa Sremca i ekranizacija Milana Begovića. Objavljene u više časopisa i čitavom nizu znanstvenih zbornika, ove su studije u velikoj mjeri nastajale u sklopu Peterlićeva istraživačkog projekta koji je ugledao svjetlo dana prema njegovom planu, a na korist svim proučavateljima, studentima i ljubiteljima filma.

ANTE PETERLIĆ (Kaštel Novi, 1936. – Zagreb, 2007). U Zagrebu je 1959. godine diplomirao anglistiku (jugoslavistika kao B predmet) na Filozofskom fakultetu. Od 1957. godine kontinuirano piše filmske eseje za koje dobiva nagrade Dela (Ljubljana), Telegrama, Vjesnika i Poleta (Zagreb). Radio je kao dramaturg u Zora filmu i urednik u časopisu Telegram. Od 1966. do 2006. predaje na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, kao i na postdiplomskim i doktorskim programima te na Kazališnoj akademiji (danas Akademija dramske umjetnosti). Doktorirao je 1974. s temom o filmskom vremenu. Boravio je kao Fulbrightov stipendist u Sjedinjenim američkim državama na sveučilištima University of Michigan (1975) i Harvard (1976). Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Los Angeles, New York, Milano, Zagreb, Split, Dubrovnik, Sinj-Vrlika), u više navrata sudjelovao na okruglim stolovima i drugim promocijama hrvatskog filma u inozemstvu, bio je član brojnih žirija filmskih festivala i revija.
Bio je mentor 5 doktorata (Nikice Gilića, Mate Kukuljice, Vjekoslava Majcena, Hrvoja Turkovića, Davida Johna Watsona) i 13 magisterija. Bio je dugogodišnji predavač na Ljetnoj filmskoj školi Filmoteke 16, koju je i vodio 1982-1990., od 1999. do smrti vodio je Školu Medijske kulture. Dobitnik je godišnje nagrade Bartol Kašić (1990) te ovih nagrada za životno djelo: Nagrade Hrvatskog društva filmskih kritičara (1997), Vladimir Nazor (2000), Krešo Golik (2007) te Nagradu grada Zagreba (2007).