Kratki opis
Nagrada Fonda Miroslav Krleža 2015. / KIKLOP 2014. /
Prvenstvena je namjena knjige "Uvod u suvremenu teatrologiju" pružiti ciljanoj čitateljskoj publici analitički uvid u suvremene pristupe kazalištu u kontekstu suvremenih pristupa književnosti s jedne, a izvedbenim umjetnostima s druge strane. Kao takva predstavlja koristan priručnik studentima Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pa i drugih filozofskih fakulteta u Hrvatskoj, napose onim studentima kojima su glavni predmeti komparativna književnost koja uključuje i teatrološke kolegije kao obvezatne i kroatistika gdje se slušaju kolegiji o scenskoj umjetnosti. Jednako tako namijenjena je studentima Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i drugih umjetničkih akademija na kojima se studiraju dramatologija, režija, gluma, produkcija i lutkarstvo, kao i studentima učiteljskih akademija koje od svojih studenata također zahtijevaju temeljna znanja o kazališnoj umjetnosti.
Prvotna je namjera autora i nakladnika bila objavljivanje Uvoda u suvremenu teatrologiju u jednoj knjizi od 180 autorskih kartica. Zbog prilagođavanja građe ciljanomu (prije svega studentskom) čitateljstvu, a to je značilo precizno određivanje svih ključnih pojmova i navođenje primjera koji će korisnicima približiti i pojasniti pojedine pristupe kazalištu, opseg knjige znatno je narastao. Zbog toga je podijeljena u dva dijela, odnosno u dvije knjige. Prva knjiga „Uvod u suvremenu teatrologiju I.“ (2010., 270 str.) obuhvaća Predgovor (s odgovorima na najavljena pitanja o teatrologiji kao znanosti) te tri poglavlja o smjerovima istraživanja kazališta koji su svoje teorijske i metodološke temelje našli u lingvistici i strukturalizmu. Ta su poglavlja: Semiologija/semiotika kazališta, Dramaturgija i/ili dramatologija te Strukturalistička analiza dramskoga i izvedbenog teksta.
Druga knjiga "Uvod u suvremenu teatrologiju II" donosi poglavlja o smjerovima istraživanja koji su pak svoje utemeljenje našli u suvremenim društvenim znanostima: Psihologija kazališta (psihologija dramskog lika, psihologija glume, psihologija publike), Sociologija kazališta (sociologija dramskog teksta, sociologija glumišne profesije, sociologija publike, gluma u svakodnevnom životu), Antropologija kazališta (drama i mit/kazalište i obred, kazalište i igra, primjena kazališta u antropološkim sintezama) te Parcijalni pristupi kazalištu (Feminizam i rodni studiji: feministička kritika pozicije žene u drami i glumišnoj profesiji, feministička kritika ženskoga dramskog pisama i ženske izvedbe, ženski pogled u kazalište, problem izvedbe roda; Interkulturalizam: kazališne razmjene između različitih kultura po sinkronijskoj i dijakronijskoj crti; Novi historizam: kazalište i moć, kazalište i kruženje kulturnih energija; Queer Studies: kazalište i marginalizirane društvene skupine).
Na kraju knjige tematizira se odnos teatrologije prema teoriji izvedbe (Performance Studies) kao razmjerno novom pokušaju redefiniranja znanstvenoga područja koje je definirala teatrologija i koje je povratno nju definiralo.
BORIS SENKER, akademik, profesor emer., teatrolog, dramski pisac, kazališni kritičar, urednik. Objavio je niz kritika, eseja i studija, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti dvadesetoga stoljeća (Redateljsko kazalište (1977), Sjene i odjeci (1984), Kazališni čovjek Milan Begović (1985), Begovićev scenski svijet (1987), Pogled u kazalište (1990), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996), Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (1996), Kazališne razmjene (2002), Pozornici nasuprot (2003), Bard u Iliriji (2006), Uvod u suvremenu teatrologiju I i II (2010; 2013), Teatrološki fragmenti (2011), S obiju strana rampe (2019) i Zvijezde (2021). S Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem napisao je dvadesetak tekstova za koje su s uspjehom izvodile kazališta i glumačke družine, napose Komedija, Zagrebačko kazalište mladih i Histrion. Od tekstova što ih je samostalno napisao izvedeni su, među ostalima, Pinta nova (Varaždin, 1997), Cabaret &TD (Zagreb, 1999), Gloriana (Pečuh, Mađarska, 2001), Friztspiel (Pula/Zagreb, 2002), (P)lutajuće glumište majstora Krona (Zagreb, 2006) Istarske štorice (Pula/Žminj, 2007), 5 Top Hick-star-girls (Pula, 2008), Podvala Ludosti (Split, 2009) i Floromanija (Požega, 2017). Dio je tiskan u knjigama Pinta nova (2002), Tri glavosjeka (2004), Tercet kabaret (2008) i Plutajuća glumišta (2018). Za kazališne kritike i eseje dobio je niz nagrada, među ostalim bijenalnu nagradu Fonda Miroslav Krleža, Demetrovu nagradu HDKKT-a te Državnu nagradu za znanost za životno djelo; za kajkavsku dramu Pinta nova nagradu Katarina Patačić, za (P)lutajuće glumište majstora Krona te za Kerempuhovo Držićevu nagradu a za doprinos oživljavanju kabareta nagradu Gumbek.