Kratki opis
Ispričati mit o Orfeju kroz ljubavni odnos nadarene pijanistice Ivane i bolesnog pravnika Franje koje je povezala zajednička strast prema Chopinu, preoblikovati ga tako da se događa u današnje vrijeme, na zagrebačkim ulicama, glavni je romaneskni izazov «Prosjakinje». Roman istražuje granice između glazbe i ludila, ljubavi i bola, mita i stvarnosti.
Očajnička potraga za Ivanom, potraga je za svetošću glazbe koja se nalazi u središtu zbivanja ove obiteljske drame. Loša je glazba nadvladala dobru, a ova potonja prognana iz grada u kojemu se junak, nagrižen vizualnim i slušnim halucinacijama, potuca ulicama tražeći onu koju je nagnao na prosjačenje, to jedino biće koje bi njegovu životu moglo vratiti nadahnuće i spasiti ga od vlastita pakla. Iza intimne povijesti i lomova jedne intelektualne zagrebačke obitelji na površinu izbija i neobičan portret Zagreba kao grada prosjaka i siromaha koji poprima lice Hada u krucijalnim godinama hrvatske povijesti posljednjih desetljeća prošlog stoljeća.
DRAŽEN KATUNARIĆ rođen je 25.12. 1954. godine u Zagrebu. Pjesnik, prozaik, esejist, urednik. Završio je filozofiju na Sveučilištu humanističkih znanosti u Strasbourgu. Glavni je urednik časopisa Europski glasnik i nakladničke kuće Litteris . Dosad je objavio dvadesetak knjiga, pored ostalih, Mramorni Bakho (poezija, 1983, Brankova nagrada), Pučina (poezija, 1988), Kuća dekadencije (eseji, 1992), Nebo/Zemlja (poezija, 1993, Nagrada Tin Ujević), Crkva, ulica, zoološki vrt (proza, 1994), Priča o špilji (esejistička proza, 1998), Lijepak za slavuja (poezija, 1998, Nagrada Matice hrvatske), Načitano srce (poezija, 1999), Parabola (poezija, 2001), Kobne slike (proza, 2002), Tigrova mast i druge priče (proza, 2005), Lira/Delirij (poezija, 2006). Preveden na engleski, francuski, španjolski, slovenski, bugarski, rumunjski, korzički, njemački, talijanski na stranicama časopisa i u zasebnim knjigama Ecclesia invisibilis (2001, Orient-Occident, Bukurešt), Isolomania (2004, Albiana, Ajaccio), Cherries (2004, Blue Aster Press, New York), Kthimi i Barbrogjenive (2007, Ditet e Naimit, Tetovo) Ciel/Terre (2008, l'Arbre à paroles, Amiens, 2009), Le baume du tigre (2009, M.E.O., Bruxelles). Dobitnik je međunarodne nagrade Menada za specifičnu vrijednost poezije (Makedonija 2003), te međunarodne nagrade Naji Naaman (Libanon, 2004). Francusko Ministarstvo kulturu dodijelilo mu je red Viteza umjetnosti i književnosti.