Kratki opis

Troje izvođača, jedna djevojka i dva mladića, glume troje unučadi jednoga dede, onoga iz naslova.
Unuka je najmlađa. Ona je „prvašica“. Voli glumu, pjesmu i ples. Voli za svaku prigodu pa i za svaku ulogu izabrati prikladnu odjeću. Pazi na riječi. Ne voli da je bilo tko u bilo čemu prekida. Voli smijeh, poštovanje (uglavnom njezinih, ali ne isključivo) pravila, igru, ali i učenje, stjecanje novih vještina. Ne voli kad je bilo tko u bilo čemu bolji od nje, iznad nje, prije nje.
Srednji se unuk mora izboriti za svoje mjesto. Sestra je mlađa, noj mora popuštati jer je stariji od nje. Brat je pak stariji od njega i ne može imati sve što i on jer je mlađi od njega. A sve to skupa čovjeku može dojaditi. Pa se buni. Pa se inati. Pa proturječi. Pa zahtijeva. Pa, prije svega, postane borac. Borac za svoja prava i svoje mjesto pod suncem – i svoje vrijem za plejkom.
Stariji je unuk već pomalo umoran od djetinjstva. On želi biti odrastao čovjek, ali to nitko ne shvaća. Bit će da je nekoć svima pokušao sve objasniti, ali sad je već umoran i od objašnjavanja i često djeluje duhom odsutno, ali sve zapaža. Tek – ne misli da bi na sve trebao reagirati, da bi se na svaki poziv trebao odazvati. Nikad, međutim, nije umoran od raznoraznih igara, kao ni od brige za sestru, kojoj je zaštitnik, i nadmetanja s bratom, koji mu je izazov.
A deda? Gdje je tu deda? I čemu on služi?
Deda, o kojemu njih troje pričaju svoje, četvrti je član tima. Kad se igra skrivača, deda broji i traži skrivene malce. Kad se igra lovice, deda lovi premda je spor. Ili baš zato što je spor pa mu se može pobjeći. Kad se pišu zadaće, deda pomogne savjetom, provjeri. Kad je vrijeme za priče, deda ih priča ili čita. Drugoj djeci deda govori da je on Djed Mraz na godišnjem odmoru, ali unuka i unuci znaju da se on samo šali. Jer deda se često šali, ali ne uvijek i ne sa svim. Deda je, napokon... Ali ne, nećemo vam spojlati. To će vam reći predstava.