Kratki opis
Katunarić, u ovom pionirskom interdisciplinarnom radu, istražuje nove pozicije kazališta i drugih umjetničkih izvedbi u suvremenoj digitalnoj kulturi dvadeset i prvog stoljeća. Knjiga ukazuje na bitne promjene u dramaturgiji i percepciji izvedbenih umjetnosti zbog interakcije s digitalnim tehnologijama. Istovremeno, ukazuje se i na postojanje dvosmjerne komunikacije formi, jer tradicionalne ljudske izvedbene umjetnosti i kazalište izvorišni su karakterni kod i modus operandi digitalne kulture. Za razliku od općeg stava kako današnje ekstenzivno i nekritičko upotrebljavanje tehnologije u svakom aspektu ljudskog života nudi samo de-humanizaciju, autor nudi drugačiji pristup. Kombinirajući znanstvena istraživanja s primjerima umjetničke prakse iz svijeta, a osobito iz područja Hrvatske i jugoistočne Europe, Katunarić dokazuje kako humana komponenta u diskursu virtualno-realno postaje sve više prisutna, čak i dominantna. U dvadesetom stoljeću suprotstavljan je jezik umjetničke izvedbe uživo jeziku strojne izvedbe koja je funkcionalnost. Kazalište i druge ljudske izvedbe pokušavaju apsorbirati digitalnu kulturu u svoj multimedijalni repozitorij, kao što su radile sa svakom novom tehnologijom. Strojnoj logici ljudska umjetnička nesvrhovitost nerazumljiva je pa digitalna kultura pokušava transformirati ljudsku kulturu u kodiranu i shematiziranu bazu podataka. Dvadeset i prvo stoljeće uspješno iznalazi nove izvedbene forme koje su i ljudskoj i strojnoj logici nove, pa su zato pozornica mogućeg susreta i izgradnje zajedničkih dramaturgija. Knjiga je važan dokument vremena jer dokumentira razdoblje u kojem nema dominacije ni strojeva ni ljudi, već njihov sraz stvara nove, nestabilne i privremene ali funkcionalne izvedbe. Knjiga je i prvi pregled do sada nezapažene prakse kontroverznih umjetničkih kolektiva koji desetljećima djeluju u prostorima između ljudskog i digitalnog, posebno KadeleGrupe. Završna poglavlja knjige obrađuju i neke od najnovijih trendova digitalne kulture, poput umjetnosti prompta, nft umjetnosti, 3d pozornica, avatara kao izvođača, umjetne inteligencije kao dramaturga. Autor u svoj, izvorno znanstveni, rad namjerno uključuje primjere umjetničke prakse kako bi dokazao da teze o novoj dramaturgiji i međusobnom utjecaju ljudi i strojeva već aktivno žive na novim pozornicama suvremenosti.
LEO KATUNARIĆ KADELE (1965.), diplomirao je na odsjeku za kazališnu režiju Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1989.). Naslov doktora znanosti stječe 2021. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na studijuknjiževnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Zagreb. U prvom razdoblju svojeg javnog djelovanja posvećen je istraživanju granica novih medija u tradicionalnim izvedbenim formama. Autor je više od četrdeset kazališnih predstava i drugih scenskih događanja. Autor je više dramskih tekstova, objavljivanih u Hrvatskoj i Italiji. Od 2000. posvećuje se interdisciplinarnim umjetničkim istraživanjima. Za festival Iberoamericano u Bogoti 2000. selekcionira veliku prezentaciju hrvatske suvremene umjetnosti. Predstavnik je Hrvatske na Prkinškim bienalu, Kina 2018. Kao interdisciplinarni umjetnik izlaže i kreira projekte u Japanu, Kini, Indiji, Kolumbiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji, Njemačkoj, Meksiku, Bosni i Hercegovini, Siriji i Hrvatskoj. Osnivač je KadeleGrupe, KantunArt i LK_2; umjetničkih kolektiva / istraživačkih koordinacija za projekte koji preispituju odnos ljudske izvedbe uživo i izvedbe digitalnog sučelja. Osnivač je i voditelj MaxArtFest, festivala suvremene umjetnosti. Radio je i kao viši stručni suradnik zagrebačkih centara za kulturu, te kao vanjski predavač na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1990. – 1992.). Do 1992. Član je predsjedništva udruženja dramskih umjetnika Hrvatske. Od 1994. do 2000. ravnatelj je Zagrebačkoga kazališta mladih s kojim ostvaruje mnogobrojne uspjehe i zapaženu međunarodnu suradnju. Sveučilište Oldenburg, Njemačka 2020. uvrštava njegov projekt Facebook Immanuel Kant u program BKGE Instituta. Stručne radove iz područja teatrologije i suvremene umjetnosti objavljuje u Zarezu, Životu umjetnosti, Hrvatskom filmskom ljetopisu, In medias res. Autorski dramski tekstovi objavljivani su mu i izvođeni u Hrvatskoj. Drama Medeja95 prevedena je i objavljena u Italiji, u izdanju Sveučilišta Genova. Sudjelovao je i izlagao na stručnim skupovima u Izraelu, Kini, Srbiji, Austriji i Hrvatskoj.