Kratki opis

Knjiga "Ironijske strategije distopije" nastoji dokazati tezu da je ironija, shvaćena kao (makro)struktura, jedna od osnovnih i konstitutivnih osobina žanra distopije. Najprije se pristupa definiranju ironije kao strukture te se raspravlja o važnosti konteksta za razumijevanje ironije, o teorijama koje ironiju povezuju s konceptom persone, o preklapanju ironije s različitim žanrovima i načinima, kao i o metatekstualnoj funkciji ironije. Radi istraživanja povijesti žanra distopije i ustanovljavanja njegove valjane i relevantne definicije, rad se osvrće i na žanrove koji su s distopijom na neki način srodni ili povezani: utopiju i znanstvenu fantastiku. Posebna pozornost posvećuje se definiranju specifičnog intertekstualnog odnosa distopije prema utopiji. Valjanost teze rada testira se analizama romana: "Mi" Jevgenija Zamjatina, "Vrli novi svijet" Aldousa Huxleyja, "Tisuću devetsto osamdeset i četvrta" Georgea Orwella, "Fahrenheit 451" Raya Bradburyja, "Paklena naranča" Anthonyja Burgessa i "Sanjaju li androidi električne ovce"? Philipa K. Dicka, te analizama filmova: "Tisuću devetsto osamdeset i četvrta" Michaela Radforda, "Brazil" Terryja Gilliama, "Fahrenheit 451" Françoisa Truffauta, "Paklena naranča Stanleyja Kubricka" i "Blade Runner" Ridleyja Scotta. U analizama, posebna pozornost posvećuje se ironijskim strukturama koje se očituju u pojavi raskoljenih subjekata; u intertekstualnim vezama s djelima iz utopijske tradicije; te u satiričkom odnosu prema elementima ekstrapoliranim iz autorove stvarnosti.

SVJETLANA SUMPOR je kritičarka, kustosica i interdisciplinarna znanstvenica. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost te stekla doktorat iz humanističkih znanosti na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je više od devedeset stručnih i znanstvenih tekstova te nekoliko knjiga.