Kratki opis

   Knjiga Marine Miladinov o pustinjaštvu u srednjoeuropskoj regiji tijekom 10. i 11. stoljeća prva je sveobuhvatna sinteza na tu temu. U središtu pozornosti nalaze se razlozi koji su doveli do snažne prisutnosti tog specifičnog oblika duhovnosti upravo u navedenom povijesnom razdoblju i na području koje se u to vrijeme nalazilo na granici između stoljetne kršćanske tradicije i krajeva koji su još uvijek bili meta misionarske aktivnosti. Kao kompleksni vjerski ideal koji je procvao u regiji u kojoj je veći dio stanovništva još uvijek bio odan poganskoj vjerskoj praksi, pustinjaštvo je razvilo autohtone oblike: u tako nepovoljnim uvjetima askeza se mogla nadovezati i na tradiciju mučeništva karakterističnu za rano kršćanstvo. Istodobno, srednjoeuropski pustinjaci bili su usko povezani s duhovnošću susjednih, razvijenijih krajeva, što se očituje i u njihovoj relativno velikoj mobilnosti.
   Knjiga je strukturirana u tri dijela. U prvom se utvrđuje kontekst pustinjaštva u 10. i 11. stoljeću: njegov odnos prema redovništvu, kleru i vladarima, kao i putovi kojima je pustinjački ideal dospio na srednjoeuropsko područje, nakon čega se detaljno prikazuju dva slučaja njemačkog pustinjaštva (Bruno Querfurtski i Günther iz Niederaltaicha) kao ilustracija dvaju potpuno različita oblika, od kojih su oba bila u bliskoj vezi sa slavenskom i ugarskom regijom. Drugi dio knjige posvećen je analizi šest pojedinačnih slučajeva pustinjačkih pojedinaca i skupina s područja današnje Hrvatske, Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke. Naposljetku se u trećem dijelu daje pregled razvoja kultova navedenih pustinjaka sve do današnjih dana, prvenstveno s namjerom ispravljanja određenih uvjerenja koja su se uvriježila tijekom stoljeća unatoč nedostatku pravih osnova u relevantnim povijesnim izvorima. Iz istog razloga dodana su i dva priloga, od kojih je prvi posvećen pitanju anakronističkog posvajanja nekolicine pustinjaka od strane kasnijih pustinjačkih redova u razdoblju njihova procvata i potrage za korijenima, a drugi štovanju Ivana Češkog u Hrvatskoj tijekom 17. stoljeća.
Knjiga se objavljuje na engleskom jeziku, budući da će tako biti dostupna širem stručnom čitateljstvu, koje do sada nije imalo pristupa relevantnoj literaturi. 

MARINA MILADINOV, rođena u Zagrebu 1965. godine. Diplomirala (1995.) na studiju anglistike i hispanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirala (1996.) i doktorirala (2003.) u Budimpešti, Department of Medieval Studies, Central European University. Sudionica je brojnih međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, crkvene povijesti i hagiografije te suradnica na nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i Mađarskoj. Dobitnica je niza stipendija za studijske boravke u inozemstvu (Budimpešta, Berlin, Rim, Bukurešt, Zug, Bielefeld). Autorica je niza znanstvenih publikacija s područja vjerske povijesti srednjeg vijeka i reformacije, objavljenih uglavnom u inozemstvu, a prevela je s latinskog na hrvatski jezik i priredila četiri zbirke srednjovjekovnih autora uz uvodne studije i bilješke. Članica osnivačkog odbora i prva predsjednica Hrvatskog hagiografskog društva Hagiotheca. Predaje crkvenu povijest na Teološkom fakultetu “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu, gdje je i članica uredničkog vijeća teološkog časopisa u osnivanju. Glavna područja interesa: crkvena povijest, duhovnost u srednjem vijeku i reformaciji, hagiografija.