Kratki opis
Knjiga teatroloških studija i eseja "S obiju strana rampe" sadrži 18 tekstova koji su najvećim dijelom prvi put bili predstavljeni kao priopćenja na stručnim i znanstvenim skupovima u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Hvaru, Parizu i Grazu. Povezuje ih usredotočenost na hrvatsku dramsku književnost, kazalište i teatrologiju.
Rukopis je podijeljen u tri dijela, od kojih je prvi i najveći posvećen dramskim tekstovima, drugi kazalištu, treći teatrologiji, a čine ga ova poglavlja:
I.
1. Karnevalsko u Dundu Maroju
2. Smiješno i/li komično u bračnom životu Držićevih likova
3. Dramatizacije i uprizorenja obiteljskih svečanosti u suvremenoj hrvatskoj drami i kazalištu
4. Begovićeve drame u Shubertovu arhivu u New Yorku
5. Begovićeva dramatizacija romana Sanjin Mihaila Arcibaševa
6. Dvije skice mogućih i poželjnih istraživanja Krležinih drama i proza
7. Krležijanska groteska. Rat i politika u Mòri Tomislava Bakarića
8. Satirične maskerate Antuna Šoljana
9. Heretik Ivana Supeka – primjerna biografska drama iz 1960-ih godina
10. Nino Škrabe i tradicija Pučke pozornice
II.
11. Glasna publika
12. Begović i kazališna režija
13. Hrvatski Snovi ivanjske noći
14. O redateljima postgavelijanske generacije – 30 godina poslije
III.
15. Kazališni kroničar Nikola Milan Simeonović
16. Povijest hrvatskoga kazališta u hvarskim priopćenjima Nikole Batušića
17. Četiri desetljeća Dana Hvarskoga kazališta
BORIS SENKER, akademik, profesor emer., teatrolog, dramski pisac, kazališni kritičar, urednik. Objavio je niz kritika, eseja i studija, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti dvadesetoga stoljeća (Redateljsko kazalište (1977), Sjene i odjeci (1984), Kazališni čovjek Milan Begović (1985), Begovićev scenski svijet (1987), Pogled u kazalište (1990), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996), Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (1996), Kazališne razmjene (2002), Pozornici nasuprot (2003), Bard u Iliriji (2006), Uvod u suvremenu teatrologiju I i II (2010; 2013), Teatrološki fragmenti (2011), S obiju strana rampe (2019) i Zvijezde (2021). S Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem napisao je dvadesetak tekstova za koje su s uspjehom izvodile kazališta i glumačke družine, napose Komedija, Zagrebačko kazalište mladih i Histrion. Od tekstova što ih je samostalno napisao izvedeni su, među ostalima, Pinta nova (Varaždin, 1997), Cabaret &TD (Zagreb, 1999), Gloriana (Pečuh, Mađarska, 2001), Friztspiel (Pula/Zagreb, 2002), (P)lutajuće glumište majstora Krona (Zagreb, 2006) Istarske štorice (Pula/Žminj, 2007), 5 Top Hick-star-girls (Pula, 2008), Podvala Ludosti (Split, 2009) i Floromanija (Požega, 2017). Dio je tiskan u knjigama Pinta nova (2002), Tri glavosjeka (2004), Tercet kabaret (2008) i Plutajuća glumišta (2018). Za kazališne kritike i eseje dobio je niz nagrada, među ostalim bijenalnu nagradu Fonda Miroslav Krleža, Demetrovu nagradu HDKKT-a te Državnu nagradu za znanost za životno djelo; za kajkavsku dramu Pinta nova nagradu Katarina Patačić, za (P)lutajuće glumište majstora Krona te za Kerempuhovo Držićevu nagradu a za doprinos oživljavanju kabareta nagradu Gumbek.