Kratki opis
Temeljno obilježje dokumentarne književnosti je njezina rascijepljenost između fikcionalnog i faktografskog diskurza jer pozivanjem na status dokumentarnoga polaže pravo na neupitnu autentičnost činjeničnog materijala, no istovremeno počiva na klasičnim književnim postupcima korištenja te građe, počevši od selekcije i montaže do fikcionaliziranja dokumenata. Zadaća je ovog prikaza funkcionalno određenje dokumentarnoga u književnosti u pogledu na mnogostruke mogućnosti dokumentarne prezentacije materijala i s njom povezanu problematizaciju odnosa između zbilje i fikcije.Naglasak je na dijakronom promatranju statusa dokumenta, a polazište čini promatranje promjene odnosa u prikazu fikcije i zbilje. Naglašenom antimimetičkom tendencijom u knjizi se propituju književno-teorijski odnos zbilje i fikcije, historiografije i književnosti te status književnosti na kraju 20. stoljeća. Dokumentarna književnost važna je za prikaz razvojnih tendencija u razdoblju moderne jer predstavlja opoziciju fikcionalnim djelima i odmak od te književne tradicije. Temeljna ambivalencija dokumentarne književnosti proizlazi iz uske povezanosti s faktografskom građom, te se u prikazu kombiniraju književnoznanstveni i kulturološki pristupi. Uz ukazivanje na problematiku i tipologiju integriranja dokumenata u roman, knjiga se bazira na istraživanju mijene paradigme u korištenju dokumenata. Naglasak je pri tome na prikazivanju promijene u načinu predočavanja zbilje unutar simboličkog sustava književnosti, te su uz naratološku analizu predstavljene i suvremene kulturološke teorije. Iako se u suvremenoj hrvatskoj prozi pojavljuje žanrovska oznaka «dokumentarnog romana» (primjerice u romanu Daše Drndić "Sonnenschein") nema sustavnoga znanstvenog prikaza dokumentarizma, što govori o nužnosti znanstvenog pregleda dokumentarnih tendencija u književnopovijesnom i teorijskom smislu.
MILKA CAR. Studij komparativne književnosti i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magisterij posvetila recepciji dramatike njemačkoga jezičnog područja u prvoj polovini 20. stoljeća, doktorirala na temu dokumentarizma u njemačkoj književnosti. Radi na Katedri za njemačku književnost na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao redovita profesorica. Pored nastave, sudjeluje u radu znanstvenih projekata i internacionalnih stručnih skupova, autorica je više od 50 znanstvenih članaka i dvaju znanstvenih monografija te jedne antologije austrijske kratke priče, članica redakcije znanstvenih časopisa Zagreber Germanistische Beiträge i Umjetnost riječi. Objavljuje književno-znanstvene i kulturološke radove o suvremenoj njemačkoj književnosti, kulturnom transferu, kazališnoj recepciji i dokumentarnoj književnosti. Piše recenzije za Treći program Hrvatskog radija. Od 2003. do 2016. bila je mentorica na ljetnom seminaru književnog prevođenja na otoku Premuda u suradnji s Institutom za translatologiju Sveučilišta u Grazu, od 2019. godine znanstvena voditeljica Austrijske knjižnice Zagreb. Prevodi znanstvene tekstove i prozu s njemačkoga na hrvatski (Reinhard Lauer: Povijest ruske književnosti, s D. Zimom, 2009; Anette Völker Rasol (ur.): Rani novi vijek, s Vlastom Švogir, 2016.). Noviji književni prijevodi: Anna Mitgutsch: Kuća iz djetinjstva (Haus der Kindheit, 2017); Robert Kleindienst: Doba presvlačenja (Die Zeit der Häutung, 2020); Andrea Grill: Cherubino (2021), Judith Taschler: O Carlu ćemo razgovarati sutra (2024).