Kratki opis

U prvom se poglavlju knjiga „Opće značajke (luzo)afričke književnosti“, u kratkim crtama opisuju obilježja primjenjiva na svaku pojedinu afričku književnost portugalskog jezičnog izraza, uz znakovitu napomenu kako „nijedna od tih nacionalnih književnosti nije uniformna, pokazujući široki spektar samo njoj svojstvenih osobina proizašlih ponajviše iz kulturnih, etničkih i jezičnih razlika što ih je nametnuo dotični europski kolonizator“. U preostalih šet poglavlja, naslovljenih prema zemljama „nositeljicama“ pojedine književnosti: „Angola“, „Mozambik“, Zelenortsko (Kapverdsko) otočje“, „Sv. Toma i Príncipe“ te „Gvineja Bisau“, sustavno se i kronološki pregledno prikazuje društveni kontekst, nastanak i povijesni razvoj luzoafričkih literatura uz uporno insisitranje na njihovoj (nadasve kulturnoj) posebnosti. Pritom je, što je i razumljivo, najveća pozornost posvećena suvremenim književnim tendencijama, napose onim autorima koji su zarana stekli zavidnu međunarodnu reputaciju (kao što su, primjerice Pepetela, kad je riječ o angolskoj, ili Mia Couto, kad je riječ o mozambičkoj književnosti). Knjiga sadržava i opsežnu bibliografiju te kazalo imena.

NIKICA TALAN rođen je 10. studenoga 1959. u Zagrebu. Osim u rodnome gradu, školovao se u Ljubljani i Lisabonu. Paralelno je studirao komparativnu književnost i filozofiju, te francuski, muzikologiju i orgulje. Na svim je studijskim grupama diplomirao tijekom 1983., odnosno 1984. Uz to je završio i slobodni dopunski studij portugalskog jezika i književnosti. Magistrirao je i doktorirao s područja luzitanistike (suvremeno portugalsko pjesništvo). Do zasnivanja radnog odnosa na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (u veljači 1992.) radio je uglavnom u tadašnjem Muzičkom obrazovnom centru, Obrazovnom centru za jezike i Klasičnoj gimnaziji. Od veljače 1992. do srpnja 1993. djeluje kao asistent, od  srpnja te godine do prosinca godine 1997. kao docent, od prosinca spomenute godine do ožujka 2003. kao izvanredni, a od tada do danas kao redoviti profesor (od 2007. u trajnome zvanju) na Katedri za portugalski jezik, književnost i civilizaciju u okviru Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od godine 1997. obnaša i dužnost predstojnika spomenute Katedre. Kroz posljednjih osamnaest godina, otkako se sustavno bavi luzitanistikom, objavljeno mu je tristotinjak bibliografskih jedinica s područja portugalske odnosno luzofonoske književnosti, kulture i civilizacije, od čega dvadesetak knjiga, šezdesetak znanstvenih radova, osamdesetak stručnih, te oko 150 članaka u hrvatskim ili portugalskim enciklopedijama, leksikonima i novinama. Osim toga, u navedenom mu je razdoblju (u raznim hrvatskim književnim časopisima) izašlo i stotinjak kraćih književnih prijevoda (ciklusa pjesama, pripovijedaka itd.) te desetak knjiga prijevoda portugalske, brazilske i luzoafričke poezije ili proze. Težište Talanova znanstvenog interesa predstavljaju kulturno-povijesne veze Hrvatske i Portugala (odnosno bivših portugalskih kolonija), te suvremeno portugalsko pjesništvo. Dobar dio njegovih radova nastao je za potrebe portugalskoga časopisa „Brotéria“, a i većina knjiga što ih je napisao dvojezična je (na hrvatskom i portugalskom), kako bi bile dostupne ne samo našoj, nego i portugalskoj (odnosno luzofonoj) javnosti.