Kratki opis

U knjizi se kronološki prikazuju pojava i razvitak mramorne crkvene opreme i s njome povezane skulpture na području Rijeke i Hrvatskoga primorja od kraja XVII. do kraja XVIII. stoljeća. Početkom ovoga razdoblja to je područje, kao i susjedne regije, bilo posve ovisno o klesarskim radionicama u Goriziji. Te su pak radionice svoje oltare isprva opremale uveženim skulpturama izrađenim u Veneciji, a zatim su za taj posao angažirale putujuće kipare. U crkvama u Kastvu, na Trsatu i u samoj Rijeci susreću se tako altaristička ostvarenja obitelji Pacassi i Zuliani, koja krase skulpture vrsnih mletačkih kipara poput Paola Callala, Angela Putija i Jacopa Contierija. Tipologija oltara, kao i oblikovne i stilske karakteristike na njima zastupljenih skulptura, nadovezuju se pri tome kako na primjere u umjetničkom središtu – Veneciji – tako i na one u crkvama susjednih regija (Istre, Goričko-gradišćanske grofovije, Kranjske). Ubrzo se u Rijeci trajno nastanio Antonio Michelazzi – kipar i altarist rođen u Gradisci di Isonzo te u gradu otvorio vlastitu altarističko-kiparsku radionicu čija će aktivnost obilježiti četvrto i peto desetljeće XVIII. stoljeća. Michelazzijeva je radionica opseg svoje djelatnosti proširila na prostor Primorja (Senj, Bribir) i Pazinske grofovije u središnjoj Istri, ali i otoke Krk i Cres – tada pod mletačkom vlašću. Djelujući u gradu pod habsburškom vlašću, ova je radionica zaslužna i za iznimnu ulogu Rijeke u produkciji mramorne skulpture za naručitelje u udaljenim središtima poput Zagreba i Graza. Svrstavši se na kartu središta mramorne skulpture na području Habsburške Monarhije (uz bok Goriziji i Ljubljani), Rijeka je tu ulogu potvrdila i u drugoj polovici XVIII. stoljeća kada u njoj djeluju kipari i altaristi poput Pietra Fadige, Sebastiana Petruzzija i obitelji Capovilla. Oni nastavljaju s opremanjem crkava u gradu i široj regiji te nasljeđuju ranije uspostavljene veze sa zagrebačkim naručiteljima sve do izmaka baroknoga razdoblja.

Dr. sc. Danko Šourek (Zagreb, 1979.) izvanredni je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu studirao povijest umjetnosti i arheologiju, diplomirao (2005.), te doktorirao (2012.) disertacijom Mramorna skulptura i altaristika XVII. i XVIII. stoljeća na području Rijeke i Hrvatskoga primorja. Nositelj je obveznoga kolegija diplomskoga studija Hrvatska likovna baština »između gotike i baroka«, te više izbornih kolegija na prijediplomskom i diplomskom studiju povijesti umjetnosti. Studijski je boravio u Sloveniji (Ljubljana, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Oddelek za umetnosno zgodovinu) i Mađarskoj (Budimpešta, Central European University). Autor je niza znanstvenih radova iz područja umjetničke baštine renesanse i baroka. Istraživačkim interesima usmjeren je na umjetnost kasnoga srednjega i ranoga novoga vijeka, a osobito teme s područja povijesti skulpture, ikonografije i naručiteljstva.