Kratki opis

U prva tri poglavlja (Uvod: Ideja dnevnika i dnevnički diskurs, Dnevniku srodni oblici u usporedbi, Od pravog ka književnom dnevniku: okušaj u povijesnom i stilskom značenju pojma) autorica prikazuje razvoj i značajke dnevnika kao dokumenta o osobnom životu svojeg pisca, ponekad i vrijednog dokumenta povijesnog života. Središnje pitanje u knjizi jest određivanje umjetničko-estetskih i sadržajnih razlika između pravog, stvarnog istinitog dnevnika, kojeg odlikuju vjerodostojnost i istinoljubivost, u odnosu na uistinu pravi dnevnik kao književni oblik – naime, oblik kojem i sredstvo i cilj oblikovanja nije istina nego izmišljanje, imaginacija, poetizacija – fikcionalizacija stvarnosti.
Središnja tri poglavlja u knjizi posvećena su dijarističkom stvaralaštvu švicarskog književnika Maxa Frischa (1911-1991), njemačke spisateljice Marie Luiser Kaschnitz (1901-1974) i austrijskog autora Petera Handkea (1942). U drugoj polovici 20. stoljeća oni pišu dnevnik kao književno, umjetničko djelo. U njihovim dnevnicima ogleda se suvremeni svijet kojim vladaju ratovi, moć, nasilje i kratkotrajna razdoblja mira. Zato su razumljiva autorska udaljavanja od tog vanjskog vremena – u Frischa fikcionalizacijom, u Kaschnitzove poetizacijom, u Handkea imaginacijom.

SLAVIJA KABIĆ rođena 1955. u Visu, Hrvatska. Studij anglistike i germanistike (1974-1978) na Filozofskom fakultetu u Zadru, znanstveni magisterij s temom „Ženski likovi u romanu Gruppenbild mit Dame Heinricha Bölla“ (1986), doktorska disertacija o„Dnevniku kao književnom obliku u njemačkoj književnosti nakon 1945. godine: Max Frisch, Marie Luise Kaschnitz i Peter Handke“ (1999). Sveučilišna redovna profesorica u trajnom zvanju, predavala je od 1980. do 2020. godine noviju i najnoviju književnost njemačkog govornog područja na Odjelu za germanistiku  Sveučilišta u Zadru, Hrvatska. Objavljeni znanstveni radovi o W. Borchertu, H. Böllu, M. Frischu, M. L. Kaschnitz, M. Moron, Ö. v. Horváthu, J. W. v. Goetheu, A. v. Arnimu, F. Grillparzeru, D. Ugrešić, S. Drakulić, E. S. Özdamar, I. Aichinger i dr. Knjige: Ein Königreich für ein Kind. Kindheit und Jugend in der deutschsprachigen Kurzgeschichte zwischen 1945 und 1989 (Köln, 2007) i Njemački književni dnevnik. Max Frisch, Marie Luise Kaschnitz, Peter Handke (Zagreb, 2013). Suurednica znanstvenih zbornika Mobilität und Kontakt. Deutsche Sprache, Literatur und Kultur in ihrer Beziehung zum südosteuropäischen Raum (Zadar, 2009), Opfer – Beute – Boten der Humanisierung? Zur künstlerischen Rezeption der Überlebensstrategien von Frauen im Bosnienkrieg und im Zweiten Weltkrieg (Bielefeld, 2012), Die Darstellung Südosteuropas in der Gegenwartsliteratur (Berlin, 2018). Težište rada: Književnost njemačkog govornog područja 20. i 21. stoljeća (slike djetinjstva, holokaust, književni dnevnici i autobiografije, književnost Njemačke Demokratske Republike /DDR/ i post-DDR književnost, interkulturalna književnost). Književni prijevodi (Goethe, M. Frisch, A. v. Arnim, H. Böll, E. S. Özdamar, Lj. Arnautović).