Kratki opis
Naglasak je stavljen na promišljanje prepoznatljivosti nacije na temelju segmenta njezine glazbene kulture te redefiniranju hrvatskog kulturnog identiteta s pozicije glazbe. Autorica Iva Hraste Sočo ispitala je primjenjivost uspješnog austrijskog modela „nacije kulture“ koji se potiče kao važna komponenta austrijskog imidža na Hrvatsku. U knjizi je prikazan glazbeni segment u isticanju specifičnosti tijekom formiranja kulturnog identiteta nacije, a teorija o neapsolutnosti identiteta koji se konstituiraju novom uspostavom mjerila i granica, koristila se u prikazu mogućnosti redefiniranja hrvatskog kulturnog identiteta na primjerima festivalske politike. Brendiranje zemlje, proces u kojem se iskazuju i naglašavaju različitosti i jedinstvenosti države, upotrijebljen je kod prikaza načina postizanja prepoznatljivosti i modaliteta primjene u kulturnom segmentu. Detaljno je razrađena važnost identitetske homogenizacije nacije upotrebom kulturnog faktora te prikazan povijesni razvoj Hrvatske i Austrije u kulturnom i opće-političkom segmentu. Prikazom kulturne politike na općenitoj razini te putem hrvatskih strateških dokumenata, ukazano je na sredstva pomoću kojih je moguće redefinirati hrvatski kulturni identitet. Sumiranjem povezanosti imidža i identiteta zemlje s kulturnom politikom, prikazani su načini njene primjene pri ostvarivanju prepoznatljivosti u međunarodnom kontekstu. Usporednom analizom kulturnih politika Hrvatske i Austrije, ustanovljene su različitosti u povijesnom razvoju dviju zemalja te uočena potreba reorganizacije modela hrvatske međunarodne kulturne suradnje s ciljem pozicioniranja kulture kao jednog od najvažnijih faktora izgradnje imidža zemlje. Analizom fenomena festivala promišljalo se zadobivanje kulturne prepoznatljivosti u širem kontekstu. Prikazom razvoja festivalskih organizama, posebice glazbenih, sažele su se mogućnosti proširenja dijaloga na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Istraživanja strukture Salzburških svečanih igara i Splitskog ljeta u povijesnoj, programskoj, koncepcijskoj, organizacijskoj i recepcijskoj perspektivi, ukazala su na mogućnost iskorištavanja potencijala Splitskog ljeta, pod pretpostavkom ciljanog promišljanja preciznije festivalske koncepcije te uključivanjem svih čimbenika u procesu jasnog kulturno-političkog pozicioniranja festivala, kao mogućeg kulturnog brenda u svrhu kreiranja imidža Hrvatske kao „nacije kulture“.
Dr. sc. IVA HRASTE-SOČO, maturirala je 1985. godine u Matematičko-informatičkom obrazovnom centru u Zagrebu, pohađavši, usporedno i Glazbenu školu “Vatroslava Lisinskog” u Zagrebu. Godine 1989. diplomirala je solo-pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Nade Puttar Gold. Paralelno sa studijem na Muzičkoj akademiji, odslušala je i položila dvije godine na Studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2012. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom „Nacija kulture: artikulacija međunarodne prepoznatljivosti hrvatske kulture na primjerima festivalske politike“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Debitira kao Euridika (Gluck: ”Orfej i Euridika”) u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, već tijekom prve godine studija, 1986. godine, a 1989. godine primljena je u stalni angažman Opere HNK Zagreb, kao jedna od najmlađih solistica u povijesti Opere. Interpretirala je 21 glavnu ulogu sopranskog opernog repertoara u zemlji i inozemstvu u operama: “Orfej i Euridika” C.W.Glucka, “Ljubavni napitak” G. Donizettija, “Die Walküre” i “Das Rheingold” R. Wagnera, “Elektra” R. Straussa, “Nikola Šubić Zrinski” i “Zlatka” I.pl. Zajca, “Porin” V. Lisinskog, “La Boheme” i “Madame Butterfly” G. Puccinija, “Cosi fan tutte”, “Čarobna frula”, “Figarov pir” i “Bastien i Bastienne” W.A. Mozarta, “Vesela udovica” F. Lehara, “Prazor” R. Radice, “Kneginja čardaša” I. Kalmana, “Barun Trenk” S. Albinija, “Božićna priča” R. Matza, “Priče iz bečke šume” M. Belamarića, “Magnet srdaca”, B. Galuppija.
Zapažene nastupe ostvarila je i kao koncertna pjevačica. Osim na domaćim opernim i koncertnim pozornicama, nastupala je i u inozemstvu (Boljšoj teatar u Moskvi, Marijinski Tetar u Sankt Peterburgu, Nacionalna opera u Kijevu, Milano, Trento, Modena, Napulj, Fiuggi, Tokyo, Osaka, Ljubljana, Sarajevo, itd.).
U diplomatsku službu Ministarstva vanjskih poslova RH stupa 2004. godine, a od 1. kolovoza 2005. godine obnaša dužnost savjetnice za kulturu u Veleposlanstvu RH u Beču, Austrija. Tijekom svog četverogodišnjeg diplomatskog mandata u Austriji organizira više od 100 kulturnih projekata, koji su promovirali najviše dosege hrvatske kulturne baštine, kao i suvremenih umjetničkih izričaja. Od kolovoza 2009. godine, djeluje kao načelnica Odjela za dramske umjetnosti, a od 1. svibnja 2012. kao voditeljica Službe za dramsku umjetnost i audiovizualnu djelatnost u Ministarstvu kulture RH. Djeluje kao gost – predavač na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Hrvatskom centru u Beču, Austrijskom kulturnom forumu u Zagrebu itd.
Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, među kojima se mogu izdvojiti: Rektorova nagrada, Prvomajska nagrada, Nagrada “Marija Borčić”, Nagrada “Milka Trnina” za nastup u operi W.A. Mozarta „Cosi fan tutte“, Prva nagrada na Jugoslavenskom natjecanju solopjevača, Ljubljana te nastup u Finalu međunarodnog natjecanja “Luciano Pavarotti”, Modena, Italija.