Kratki opis

Isprava s Rižanskog sabora, skupa koji je održan oko 804. godine negdje u okolici Kopra, najpoznatiji je izvor za proučavanje istarskog ranosrednjovjekovlja. Izuzetno je bogat podacima za političku, gospodarsku i pravnu povijest poluotoka, a ne govori samo o odnosima za franačke vladavine, u doba kada je nastao, nego i o razdoblju prethodne, bizantske uprave. Na tom su sudskom ročištu istarski posjednici iznijeli niz optužaba na račun franačkog vojvode Ivana, među kojima i da je gradskim općinama i Crkvi oduzeo nenaseljene i neobrađene zemlje te na njih naselio Slavene. Ova je studija pokušaj sagledavanja svih aspekata vojvodine kolonizacije, od njezinih motiva i ciljeva do pitanja kada ju je i kako Ivan proveo, odakle je koloniste doveo i što je s njima bilo nakon Rižanskog sabora. Autor je pomnom raščlambom relevantnih mjesta u tekstu isprave s Rižanskog sabora dokazao kako nema osnova za pretpostavku o izvanistarskom podrijetlu koloniziranih Slavena, dok je usporedba s drugim poznatim slučajevima preseljavanja manjih i većih skupina u rubnim pokrajinama franačke države dovela do saznanja kako se je istarska kolonizacija po svojim značajkama od njih bitno razlikovala. Iz toga proizlazi da se je radilo o unutaristarskoj organiziranoj migraciji stanovništva koja je bila dijelom vojvodine politike slabljenja moći starog istarskog posjedničkog sloja te jačanja vlastitog položaja. Uz svoje gospodarske razloge, napučivanje nenaseljenih zemljišta i privođenje obradi zapuštenih zemalja imalo je tako i političke poticaje. Vojvoda Ivan je zato na Rižanskom saboru popustio u svim pitanjima osim u povratu spornih zemalja, što znači i da su Slaveni, ustrojeni u vlastite općine, ostali na koloniziranom području.

nazad vrh